Eurobikeri |
 |
|
|
Novo na Forumu |
 pozdrav
Zadnja poruka: tbogovi1
Datum: 10.3.2010 14:53:03
Za pogledati
Zadnja poruka: jole gsxr1000
Datum: 10.3.2010 13:25:15
Djevojka dana
Zadnja poruka: X4 power X4
Datum: 10.3.2010 7:01:56
Posjeti FORUM
|
|
|
|
|
5 Zemalja u 5 dana! |
1 DAN
Nakon ispijanja kavice u Harley baru prvi dio puta odrađujemo najbržim mogućim putem,autocesta prema Osijeku i ulaz u Mađarsku kod Udvara.Kupujemo vinjete na prvoj benzinskoj u iznosu 3 eur za 4 dana,Nastavljamo lokalnom cestom uz Dunav a onda autocesta prema Budimpešti koja nam donosi vruće iskustvo probijanja kroz gradsku vrevu,metar po metar u prvoj brzini između nepreglednih kolona auta i bezbroj semafora.Nakon izlaza iz tog prometnog kaosa donosimo odluku da nas veliki gradovi više ne zanimaju i obilazit ćemo ih u širokom luku.Cesta prema Slovačkoj granici postaje zanimljiva,lagano brežuljkas krajolik,dobar asfalt i pregledni zavoji uzrokuju sveopće zadovoljstvo.
U popodnevnim satima zaustavljamo se u zgodno uređenom pansionu,naručujemo
gomilu mesa i raznih priloga nakon čega Dreher pivo ide ko u kreč!
Razmišljamo o tome da popijemo još jedno pivo i prenoćimo ovdje ali ipak
donosimo odluku da ćemo nastaviti još koji kilometar.Granični prijelaz Šahy
i evo nas u Slovačkoj,u suton stajemo na pauzu u malom idiličnom mjestu
Krupina.Primjećujemo kako život ovdje ima jedan drugačiji ritam,sve je
zatvoreno a ljudi skoro da i nema na ulicama. Zaključujemo da je sve to
utjecaj dugogodišnjeg tvrdog socijalističkog režima ukorijenjenog u
stanovništvo Cesta prema Banskoj Bistrici pruža ugodnu vožnju kroz svježe
šumovite predjele pa u tome ritmu prevaljujemo dobar broj kilometara i tek
kad je nastupio potpuni mrak pronalazimo smještaj u mjestu Brusno te
istoimenom hotelu na cesti prema visokim Tatrama. Današnjih 550 km nam se
čini sasvim dovoljno. 15 eura za noćenje s doručkom i motori u zaključanom
hotelskom dvorištu,može li bolje?? Još koja pivica,ovaj puta Slovačko domaće
pivo Šariš na terasi hotela i uživanje u svježem zraku te planiranje
sutrašnjeg dana.
1 Harley- putna
2 Sl. Brod-pokraj Save
3 ,4 i 5 ručak u Mađarskoj
6 i 7 Krupina – Slovačka
8 Hotel Brusno -Slovačka
2 DAN
Nakon doručka i spremanja stvari željni ceste nastavljamo prema gradu
Poprad.Izbjegavajući autocestu biramo što zanimljivije dionice lokalnih
cesta kroz šumovite niske Tatre dok se u daljini ocrtavaju obrisi visokih
Tatri. U Poprad stižemo oko podneva te si dozvoljavamo jednog Šariša na
glavnom gradskom trgu.Taj gradić nas se pozitivno dojmio,baš je taman a zbog
blizine visokih Tatri i brojnih skijališta u punom je turističkom razvojnom
zamahu.Pokušavamo pronaći rock caffe o kojem smo čitali na forumu ali nakon
2 sata bezuspješne potrage (osim jednog prostora koji je u fazi adaptacije)
odustajemo i krećemo u samo podnožje visokih tatri i malo turističko mjesto
Tatransku Lomnicu.
Iz istoimenog mjesta postoji uspinjača koja ide sve do vrha na nekih 2650 m
visine s koje vjerujemo puca prekrasan pogled ali za to ipak nemamo vremena
pa nastavljamo dalje na sjever prema poljskoj granici.I u ovo doba godine
ovo područje Slovačke vrvi od turista,sve je načičkano hotelima i pansionima
a biciklisti,planinari ili jednostavno šetači zaista mogu uživati i pronaći
svoje zadovoljstvo u brojnim parkovima prirode kojih ovdje uistinu ne
manjka.Da ulazimo u Poljsku to nam govori samo jedna mala tabla uz cestu i
asfalt drugačije granulacije i boje.Visoke Tatre ostavljamo iza sebe i
dijelimo misao kako samo za Slovačku treba ubuduće odvojiti puno više
vremena.
Vrijeme je da probamo i Poljsku kuhinju pa to činimo u jednom restoranu uz
cestu kompletno sagrađenom od drveta.Da smo pogodili pravo mjesto za ručak
saznajemo od lokalnog bikera s kojim vrlo dobro komuniciramo na engleskom
jeziku a s vremenom se pokazalo da je poznavanje stranih jezika Poljacima
dosta stran pojam.Mlađi ljudi kako tako barataju njemačkim jezikom,nešto
manje engleskim ali zato s starijom populacijom sporazumjeti se gotovo je
nemoguće!. Kupus juha s rebarcima bi bila sasvim dovoljna a zatim su
usljedile svinjske vratine na roštilju s 5-6 raznih dodataka,slasnim
krumpirićima i salatom prema izboru u neograničenim vrstama i
količinama…nakon svega nije bilo mjesta ni za jedno jedino pivo…
Brdovit južni dio Poljske polako se u potpunosti ispeglao i sad nam je sve
do Baltika ravno.U toj nizini smjestio se drugi po veličini Poljski grad
Krakow koji nas malo po malo uvlači u svoje srce.Parkiramo se u samom centru
ispod kraljevskog dvorca Wavel koji slovi za jednu od najveličanstvenijih
europskih kraljevskih rezidencija.Za obilazak njegovih odaja trebalo bi
barem 2 dana.Sam grad Krakow je mjesto na kojem se ima što vidjeti.Za
usporedbu glavni trg Rynek Glowny mu je površinom oko 7 puta veći od Trga
bana J.Jelačića u Zagrebu.Odmor na klupama parka dobro nam je došao i
vrijeme je da počnemo zatvarati ovaj krug našeg putovanja.
Podešavam navigacijski uređaj prema zapadu i sljedeće kilometre pravimo
lokalnom cestom dolinom rijeke Wisle prema gradiću Oswiecim(Aušvic) i
nadaleko poznatom istoimenom logoru.Sa znakom upitnika iznad glave gledam u
navigaciju na kojoj piše UKRCAJTE SE NA TRAJEKT!!.Prelazimo nekakav nasip a
s druge strane skela,kompa!,Stajemo,gledam kartu,nema druge nego „na
trajekt“ veličine 3x3 koji plovi preko kanala kojeg bi se s boljim zaletom
moglo i preskočiti.
Sljedećih nekoliko kilometara vozimo cesticama za koje siguran sam nezna ni
lokalno stanovništvo a onda odjednom mali mlazni avion parkiran usred
ničega.Stajemo da ovjekovječimo to mjesto a iz nekakve „nastambe“ u sklopu
malog ribnjaka pojavljuju se dva lika i nešto govore.Uspostavljamo
komunikaciju na engleskom jer stariji od njih je bivši pilot pa nam priča
priču o tom avionu sovjetske proizvodnje i njegovom nekadašnjem korisniku
generalu Jeruzlavskom.Šesto čulo mi daje signale i lagano sam skeptičan
prema ovom mjestu i situaciji pa nastojim što prije dalje dok Mario i Viktor
ulaze u bezbrižan razgovor popračen tapšanjima po ramenu.
Napokon smo nastavili tom jedva asfaltiranom cesticom i odahnuo sam kad se
njena širina povećala i dovela nas do prvih kuća.U Aušvic stižemo s prvim
mrakom i pronalazimo smještaj nedaleko od logora.Hotel po ničem poseban ali
s mekim krevetom i parkingom za motore sve je što trebamo.Preko puta nekakva
sala za svatove u kojoj se nešto događa pa odlazimo na pivo.Ekipa od možda
10-ak ljudi vidno „nakvašena“ odvaljuje na domaći turbo folk koji urla sa
mini linije,punašna kuharica s keceljom je glavni partijaner i svako malo
podiže atmosferu. Malo nam je teško uklopiti se u situaciju ali svejedno
dobro se nasmijavši odlazimo na počinak.
3 DAN
Nakon doručka odlazimo u razgledavanje logora Aušvic.Mjesto je to koje se
teško može dočarati rječju ili slikom.Bez puno riječi prolazimo tematski
uređene građevine koje su ne tako davno bile ispunjete boli i patnjom
nedužnih ljudi!
Dvosatni obilazak bio je dovoljan da nas ostavi pod velikim utiskom pa smo
kavicu ispijali uz osjećaj nevjerice da se to uopće može dogoditi ljudskoj
vrsti!.Što je najgore događa se i danas širom svijeta!
Vraćamo se do hotela i nakon spremanja stvari nastavljamo na jugoistok prema
Češkoj granici.Kombiniramo lokalne ceste i autoceste prema gradu Brno gdje
pravimo dulju pauzu na benzinskoj postaji i dogovaramo što dalje.Ovaj dio
puta nas je sve zajedno dosta umorio.Visoka temperatura i sparina u zraku
koja nagovještava kišu u kombinaciji s usporenim prigradskim prometom
izvlače posljednje mrvice volje za vožnjom pa nakon ručka već u
posljepodnevnim satima
zaustavljamo točkove u hotelu nedaleko od Austrijske granice.
Današnjih ne tako puno kilometara bilo nam je dosta a imajući u vidu da smo
još nekih 600 km od kuće koje ćemo prepoloviti na 2 dana uopće nije bilo
razloga za bilo kakvu žurbu.
Tijekom noći nebo se otvorilo i pružilo željenu svježinu i ugodno spavanje.
4 DAN
Bistar jutarnji zrak mamio je na vožnju i u kratkom vremenu već guštamo
na lokalnim austrijskim cestama prema Beču.Iako već dobro znam Austriju ovo
je bio nagli prijelaz za osjetila vida.Ponovno zaključujem da u Austriji
izgleda svaka travka raste po nekom pravilu.Sve je možda malo i pre
savršeno!.Izmjenjuju se naselja koja sliče jedno drugom kao jaje jajetu,sve
je tu,pješačke staze,drvoredi,puno zelenila i cvijeća,mali trg u centru a
pročelja zgrada kao da su jučer obojana i ukrašena.
Između naselja uz cestu postoji i jedna uska također asfaltirana cesta
koja služi za traktore a iz razloga da ne iznose blato sa polja na glavnu
prometnicu a ja se sjetim dionice oko Širokog polja prema Osijeku kad baja
izleti na cestu pa po gasu koliko može da blato bolje otpadne iz guma
traktora.
Velegrad Beč prolazimo po njegovim rubnim dijelovima gdje nailazimo na
bit će „našeg“ čovjeka u BMW-u koji je vidno isprovociran našim probijanjem
u prvi red na semaforu. Njegovi nimalo bezazleni pokušaji da nas sruši nisu
mu pošli za rukom a i mi smo se suzdržali od konflikta jer ipak smo u
Europi.Ubrzo je zaostao u prometu za nama pa smo tu priču vrlo brzo
zaboravili
Usput osvrnuo bih se na sve kilometre i zemlje koje smo dosad odvezli.Nigdje
nijednog problema,svi su se vozači s autima uvijek nastojali maknuti što
više desno a ponekad u toj ljubaznosti i pretjeraju pa podižu prašinu uz
desnu stranu ceste!
Izlazimo iz Beča i smjerom jugoistok stižemo na jezero Neusiedler i gradić
Podersdorf koji opravdava svoje ime općom skupoćom.Samo jezero je obična
mutna bara a mi zaključujemo da će Austrija čak i iz ničega napraviti
svašta.Vjeovali ili ne kupanje u toj prljavoj vodi odnosno ulaz na uređenu
plažu se naplaćuje!.
Nimalo oduševljeni jezerom nastavljamo prema Mađarskoj granici i pratimo
smjer Balaton gdje ćemo tražiti posljednje prenoćište.Počinje lagana kišica
pa nakon ulaska u Mađarsku i pauze za ručak prvi put oblačimo kišna odijela
koja nam nakon što smo ih obukli naravno nisu ni trebala.Kiša je prestala a
mi lagano skuhani stajemo ispod utvrde Sumegi nedaleko jezera Balaton.
Pitanje je bilo dali imamo vremena obaviti malu nuždu ili ne jer kiša nam je
dahtala za vratom i posljednjih 100 km doslovno smo joj bježali na jug.
Pronalazimo privatni smještaj u apartmanu odmah uz obalu Balatona s
panoramom na jezero.Nebo je doslovno prijetilo potopom a čovjek domaćin nam
izlazi u susret pa motore parkiramo na sam ulaz ispod
nadstrešnice.Odlučujemo da tu večer zbog lošeg vremena nećemo nigdje
motorima pa smo pješke otišli do obližnjeg restorana i uz laganu večeru i
veće količine piva ostajemo posljednji gosti upoznavši cjelokupno osoblje pa
i samog gazdu koji nas za kraj časti nekom domaćom rakijom.
1 negdje u Češkoj
2 i 3 Neusiedler see- Austrija
4 negdje u Austriji
5 utvrda Sumeg – Mađarska
6 apartman na Balatonu
7 veselo društvo nakon rakijanja
5 DAN
Zahvaljujući veseloj atmosferi od sinoć nešto smo duže odspavali i
doručkovali jedno 2 sata iznimno raznovrstan doručak koji su nam domaćini
pripremili.Baš smo se osjećali kao kod kuće i složili smo se da bi ovdje
mogli još koji dan ostati.Ipak bilo je vrijeme da se uputimo prema lijepoj
našoj i poslije kraćeg posjeta gradiću Keszthely na obali Balatona odabiremo
cestu koja nas vodi prema Barcs-u i graničnom prijelazu kod
Virovitice.Vožnja kroz Mađarsku zbilja zna biti monotona.Naseljeno mjesto
usporiš bar na 80 – 100 km/h a onda pravac od nekoliko kilometara gdje je
sasvim logično i „normalno“ da uhvatiš i 160 pa onda opet naselje i tako tko
zna koliko puta..
U Slatini stajemo na ćevape kojih smo se već poželili i nalazimo se s
prijateljem iz Broda koji je bacio loko vožnjicu pa onda dobro poznatim
cestama preko Orahovice i još jednog piva u Kutjevu stižemo u Harley bar.
Za kraj što reći?... ukupno oko 1850 km i 5 zemalja raspoređeno u 5 dana.
Noćenja nigdje skuplja od 20 eura,hrana odlična i dobro jeftino pivo,ceste
negdje zanimljivije negdje malo manje ali uglavnom jako dobrog asfalta….kad
se podvuče crta ukupni troškovi ispod 300eura po osobi uopće nedaju povoda
za razmišljati o odlasku na jedan ovakav đir…
Dogodine,tko zna…već ćemo nešto smisliti!
1 Mađarski domaći obični pas
2 Jezero Balaton
3 Keszthely –Balaton
4 Harley bar
|
|
