Upoznajemo dvojicu Čeha na Pegasu i Banditu koji su na dvotjednom putovanju za Tursku
Nakon kraćeg razgovora s tom dvojicom avanturista i ukusnog gulaša te današnjih 300 užarenih kilometara vrijeme je za odmor.

2 DAN

Jutro je zaista najugodnije vrijeme za vožnju i svježina zraka baš prija.Kod mjesta Nadlac ulazimo u Rumunjsku.prvi dojmovi nisu bilo baš najbolji,Praćeni smo stalnim radovima na cesti i borbom s teškim kamionskim prometom te svim karoserijskim izvedbama DACIE,lošim asfaltom, kolotrazima…
Nekoliko puta mi se dogodilo da krenem u pretjecanje kamiona i dok ga usporedno prolazim shvatim da je na desnu traku nanesen novi sloj asfalta visinske razlike i do 20 cm i sad se treba vratiti u svoju traku preko te stepenice pri brzini od 100-120 km/h.Ni sam ne znam uz pomoć kojih trikova sam to uspijevao svaki put sretno izvesti.

Izmjenjuju se gradovi Arad,Lipova,Deva,Sebes.Napokon se u daljini počinju nazirati prvi obrisi Karpata i Transilvanijskih alpi.

Ulazak u grad Sibiu donosi bliski susret s policijskim presretačem u obliku crvene DACIE LOGAN 1.1 MPI, Lagano podmićivanje rješava problem i nastavljamo dalje do Fagarasa a onda prije Brasova sporednom brdskom cestom očajnog stanja spuštamo se u gradić Zarnesti te kroz nekoliko minuta u sam suton dana stižemo u mjesto Bran.Današnji cilj je ostvaren,iznad nas se sablasno nadvio dvorac zloglasnog grofa krvopije,još samo treba pronaći smještaj prije mraka jer tko zna kakve zle sile ovdje vladaju nakon zalaska sunca,taj dojam još pojačava veliki broj pasa lutalica čudnog miroljubivog ponašanja.

Soba u privatnom pansionu baš je onakva kakva bi trebala biti,u potkrovlju,drveni škriputavi pod,obložena drvenom lamperijom,ispunjena starinskim namještajem te malim krovnim prozorom s pogledom na dvorac…

Ispunjeni su svi preduvjeti dobrog ugođaja za smiješnu cijenu od 26e za noćenje. Dvorac je s prvim sumrakom zatvoren za posjetitelje pa to moramo ostaviti za jutro što nam i odgovara jer danas odvoženih 500 km vrlo loše ceste ostavilo je traga







3 DAN

Nakon kave i doručka kupujemo ulaznice za razgledavanje dvorca.Odmah se da zaključiti da je dvorac baš taman,ništa nije preveliko ni prekičasto,sve je na svom mjestu a začinjeno brojnim balkonima,terasama te tajnim prolazima.

Polusatno razgledavanje nam je bilo sasvim dovoljno da upijemo sve dojmove te nakon kupovine par suvenirčića već smo na motoru i pravac Transfagarašan.

















Do uspona na najvišlji cestovni prijevoj Karpata biram najmogući kraći put a zauzvrat dobivam ceste koje se mogu nazvati svakako osim cestom,brojni odroni,klizišta,uzdužno ispucan asfalt koji točkove vodi kod on hoće pa smo nekoliko puta na rubu pada,Pokušaji krpanja rupa izvode se tucanikom bez ikakvog vezivnog sredstva pa je isti taj tucanik rasut posvuda,50 km/h je već suluda brzina kretanja,svakih par kilometara Dacia na dizalici i mijenja se točak.Susrećemo nebrojeno puno zaprežnih kola uz neizbježan popratni miris izgaranja čistih konjskih snaga.









Stižemo u grad Curtea de Arges iz kojeg počinje uspon prema Transfagarašanu i 2000m n/v.Susrećemo popriličan broj motora iz suprotnog smijera,Cesta u početku nije ništa spektakularno i dalje je loš asfalt pun udranih rupa,tek nakon prolaska akumulacijskog jezera Vidraru počinju prave alpe i ono zbog čega je vrijedilo doći,priroda je riječima neopisiva,podsjetila me na Grossglockner u Austijskim alpama ali na jedan drugačiji način,nekako netaknut i nimalo iskomercijaliziran,







Ta dramatičnost i grandioznost prirode pobudi nekakav osjećaj straha i nagna na razmišljanje o tome kako je čovjek mal pod ovom nebeskom kapom.

Već prepuni dojmova prolazimo kroz tunel na vrhu nakon kojeg slijedi još jedan šok za osjetila vida,pogled je s sjeverne strane još posebniji jer spust u samo podnožje je strmiji i više liči slobodnom padu nego vožnji,Uši lagano bole od nagle promjene visine pa se često zaustavljamo radi prilagodbe a i zbog još koje dobre fotke.













Napokon smo u ravnici,razlika u temperaturi je dobrih 15-ak stupnjeva.Vraćamo se prema Sibiu prije kojeg nas hvata  pravi ljetni pljusak .Točim gorivo nakon kojeg motor lagano kašljuca ali ga uspijeva nekako žvakati.Prije grada Sebeš pronalazimo motel uz cestu u kojem noćimo na 25e.
Danas samo 250 km ali najljepših do sada.Mislima sam još negdje visoko na Transfagarašanu dok me polako savladava umor.



4 DAN

Uvijek pokušavam da se ne vraćam istom cestom kojom sam i došao pa tako i ovaj put osim nekih 150km preklapanja odlučujem poslije grada Deva skrenuti lijevo prema Lugoju,odnosno Temišvaru i granici Srbija-Rumunjska.Problemi s motorom prestaju nakon točenja novog goriva.Priroda ovim područjem nije ni do koljena onim ljepotama Transilvanije ali unatoč tome vozimo se zanimljivim brežuljkastim krajevima po zavojitim cesticama.

Uskoro se  krajolik ispeglao i sve postaje ravno dokle pogled seže.Upadamo u gradsku vrevu Temišvara,ponovno još malo radova na cesti a onda dugački ravni pravci između dva drvoreda prema granici.

350 km je za danas dosta jer vrućina je sve veća a i zadnje noćenje želimo provesti u Rumunjskoj.
Pronalazimo jedini ali izvrstan hotel u mjestu Žombolj za 35e. Posljepodnevne sate provodimo u razgledavanju tog gradića i još jednom nabrajamo sve karoserijske izvedbe DACIA,limuzina,karavan,pick-up dvosjed,pick-up četverosjed,pick-up sa zatvorenim tovarnim prostorom te dacia furgon namjenjena za manje selidbe,postoji i OFF ROAD dacia odnosno 4x4 te SPORT izvedba s četiri fara naprijed i šiberom. Vjerojatno to nije sve jer ona koja je u službi policijskog presretača sigurno je model LE iliti limited edition.







5 DAN

U jutarnjim satima ulazimo u Srbiju i ravnim štraftama od ceste prolazimo Zrenjanin a nedugo zatim smo u Novom Sadu i Petrovaradinu gdje posjećujemo Petrovaradinsku tvrđavu.

Još koji kilometar i evo Iloka gdje se nalazimo na ručku s društvom koje je iskoristilo neradni dan za loko vožnjicu. Još jedno piće u Vinkovcima pa Vrpolju i tako u dobrom društvu i odličnom raspoloženju nakon posljednjih 300 km ovog puta stižemo kući.

Ukupno 1750 km, od toga broja sigurno 750km vrlo loših cesta,sveukupan trošak oko 400e.
Rumunjska je zemlja dobrih i susretljivih ljudi a ponajprije očaravajuće prirode,za preporučiti je svakome tko zna uživati u tim vrijednostima ali za doživjeti ju u punom smislu potrebno je progutati puno toga,loše ceste,katastrofalan promet i gužve,ponekad zbunjujuće putokaze…

Jedan lokalni motorist me pitao zašto sam u Rumunjskoj,zar nije Hrvatska dovoljno lijepa za vožnju i uživanje ?…..a i sam sam se često na putu znao pitati što mi je bilo da idem baš u Rumunjsku pogotovo kad pogodim omanji krater na cesti a onda opet zaboravim sve i prepuštam se njenim čarima koje su iza svakog zavoja ljepše i posebnije!… vrijedilo je!

DRUM BUN - na rumunjskom SRETAN PUT